rtl pomaže djeci
Image Hosted by ImageShack.us 

lijepo je kada možeš nekome pomoći....

preuzmite moj banner
BannerFans.com
fejs stranica za roditelje
Timerhttp://www.facebookloginhut.com/facebook-login/
iphone 5

RODITELJI, PRIDRUŽITE NAM SE NA FACEBOOK STRANICI

oglas2

Ako trebate zurku ...
Frizerski salon Day

24 sata, vijesti....
Forum
Nema zapisa.
...dana od tvoga rođenja
rođendanski klub
Blog
utorak, kolovoz 23, 2016
 

Gotov godišnji ...

 

I tako smo Ivana i ja u subotu ipak u subotu iznenadili ekipicu na moru. Dok je Ivana u petak ujutro sa curama sa posla otišla na mali izlet na Sljeme, na jedan od „ljepših dana“  kiša, oblaci, magla .... ja sam otišao kupiti karte za bus, odradište Crikvenica. I lijepo smo uspjevši ne izdati se u subotu ujutro u 6:55 krenuli prema Crikvi. Jutro u Zagrebu bilo je koma no kako smo prešli na morsku stranu, sunca na bacanje. U crikvu smo došli u 9:30, a prema Kačjaku smo krenuli u 10 vlakićem koji vozi uz obalu. Naravno nemoram posebno opisivati šok i veselje kad nas je Noa vidio. Cijelo vrijeme nas je prizivao da dođemo i došli smo na mali jednodnevni izlet. A onda je usljedilo brzinsko upoznavanje sa svim bitnim, naravno od strane Noe i odlazak na kupanjac da u jedan dan uguramo sve kaj se može. Uživali smo na suncu i kupanju. No kao što sve što je lijepo kratko traje tako je trajao i naš posjet. Prema doma smo krenuli u 19 sati na vlakić u 19:30 za natrag prema Crikvenici. Noa se dobro držao sve do trenutka kad je vlakić krenuo, a onda više nije mogao izdržati i ispratio nas je plačući. Bio je tužan kaj smo otišli no morao je izdržati još samo jedan dan s bakom i dedom i u ponedjeljak su bili doma. Mislili su još ostati na kupanju ujutro i vratiti se predvečer no ružno vrijeme koje je bilo jučer ujutro primoralo ih je da se vrate već u 12 sati u Zagreb. I tako su završile ovoljetne avanture za Nou, a i meni i Ivani je eto danas prvi radni dan, gotov je godišnji. No kakve su prognoze za dalje izgleda da će biti još ljepog vremena, pa tko zna možda se uputimo još negdje na kupanjac. A i bliže se dani piva u Karlovcu pa eto prilike za još malo zabave ....

 

dnevnikjednogtate @ 08:05 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, kolovoz 18, 2016
 

Noa na moru

 

Naravno, kao i uvijek planovi su nam se stalno mjenjali uglavnom zbog lošeg vremena prošli tjedan tako da baš i nismo uspijeli ostvariti zamisli. No kako mi obično napravimo spontano neke stvari tako smo odlučili otići u obilazak centra Zagreba u subotu. Naravno, nismo išli ujutro već smo krenuli oko 12:30. I napravili smo super đir po Glavnom kolodvoru, Zrinjevcu i Gornjem gradu. Noa je uživao ! Poslije duge i pomalo iscrpljujuće šetnjice završili smo na ručak-večeri na čevapima u Noinoj omiljenoj pečenjari.

A kada smo došli doma lagano pakiranje za more. Da, da na kraju su baka i deda uplatili 7 dana u Dramlju za njih dvoje a djeca do 7 godina besplatno. I tako je Noa otišao na more u ponedjeljak. Od silne uzbuđenosti probudio se već u 6 sati ujutro iako su tek u 10 krenuli prema moru. I tako je u vrlo kratkom vremenskom razdoblju ponovo otišao sam u avanturu, ali ovaj put sa Ivaninim starcima. Ovaj put nam je bilo malo lakše poslati ga samog jer ipak sa ovom bakom i dedo provodi više vremena i više su povezani. No bez obzira na to nama su opet bili leptirići u trbuhu radi odlaska našeg Noe. Ali neka uživa kad je ova godina tako ispala pa nismo išli zajedno na more. S obzirom na raporte bake i dede i Noe samoga na moru mu je lijepo samo kaj opet provodi neku svoju tvrdoglavu politiku nejedenja. Nikad nismo vjerovali da će imati takvih problema oko klope. Dobro i doma imamo nekakvih okapanja oko toga kaj mora a kaj nemora jesti no nismo vjerovali da će stvarti takve probleme oko toga. Inače imaju švedski stol za doručak i večeru i frajer si ne može odabrati ništa za klopu a baka i deda kažu da ima stvarno velik izbor hrane i to čak i one koju on inače jede. No što se njemu mota po glavi i zašto nije zadovoljan hranom i jede samo kompote i kolače nije nam baš jasno ? Možda si je zabrijao pa koristi priliku da se najede čevapa i pizze što dobije i doma ali normalno u kontroliranim količinama. Jer naravno baka i deda kao i svaki, sve će napraviti samo da im dijete nije gladno, a on je to vjerojatno dobrano iskoristio. No ajde neće mu biti ništa od tjedan dana takvog čudnovatog hranjenja, a kad se vrati doma morat ćemo ozbiljno poraditi na tome s njim.

Danas je četvrtak i još 5 dana do povratka Noe sa mora i još 5 dana do kraja mojeg i Ivaninog godišnjeg. Trenutno razmišljamo da napravimo jednodnevni izlet i iznenadimo ih na moru. No kao i uvijek nije ništa sigurno ....

 

dnevnikjednogtate @ 10:23 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, kolovoz 9, 2016
 

Godišnji

 

Opet je proletilo tjedan dana, i još malo više. Dakle, prošlu nedjelju smo išli po Nou u Karlovac nakon kaj je 4 dana proveo kod bake i dede u Karlovcu. I dojmovi su bili podvojeni. Mislim na Noine dojmove. S jedne strane uživao je u kupanju i dugim šetnjama po Karlovcu, a s druge dotukla su ga neka nova pravila koja su mu nametnuli i poremetila njegov ritami navike. Noa je inače rutiner i kad mu se naruši rutina onda je nesretan, a baka i deda su imali potrebu narušiti njegovu rutinu dokazujući neznam što i neznam kome nešto što samo oni mogu razumjeti. Usljed toga Noa je na kraju bio poprilično nesretan, a najgore od svega očekivao je da mi to znamo i da ćemo mu pomoći. To nas je poprilično uznemirilo kada smo saznali, jer stvarno nam nije jasno zbog čega imaju potrebu nametati neke svoje ideje i pravila ionako dobrom djetetu. A Noa je jadan slušao sve jer eto prije nego je išao molili smo ga da bude pristojan, da sluša baku i dedu što je on i proveo na svoju štetu. Uglavno ne ulazeći previše u detalje rezultat toga je taj da je Noa izjavio da više ne želi ići u Karlovac sam bez nas. Prvih par dana od povratka bio je i ljut na nas no eto vratio se u svoju rutinu i raspravili smo događaje iz Karlovca pa smo si sada opet O.K.

Plan odlaska u Liku prošli tjedan je pomaknut za ovaj ali niti to još nije sigurno jer se prati kakvo će biti vijeme. A Ivana i ja smo od jučer na godišnjem i također kombiniramo i planiramo kak da što ljepše provedemo vrijeme s njim s obzirom da nećemo na more ove godine. I tako smo si za početek smislili 3 ideje. Odlazak u Trakoščan, odlazak na Pleso gledati avione i odlazak u Samobor na kremšnite. Prvo ćemo danas otići na Pleso, barem se nadam, ak se nekaj ne promjeni. 

 

dnevnikjednogtate @ 07:59 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 31, 2016
 

Idemo po Nou

 

Etoga, danas idemo po Nou u Karlovac. Idemo iz prve ruke saznati kako mu je bilo ovih 4 dana bez nas. No s obzirom na količinu telefonskih razgovora koje je obavio sa nama ovih dana tj. Dužinom, biti će da mu i nismo baš falili. Dok je čekao da ide u Karlovac, ionako nam je rekao da se ide malo odmoriti od nas jer kao mi mu stalno nekaj naređujemo. E baš me zanima kak je prošlo kod bake ? Uglavnom sve ćemo saznati kroz nekih 2 sata. Idemo se i mi okupati, jer po najavama danas će biti pakleni dan. Sljedeći tjedan još delamo a onda godišnji !!!! No izgleda da će Noa prije našeg godišnjeg i opet put pod noge. Naime Ivanini starci planiraju put Like, pa po svemu sudeći slijedi pranje Noine robice, pakiranje i opet odlazak .... No otom potom jer još nismo dobili potvrdu bake i dede. 

dnevnikjednogtate @ 07:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 29, 2016
 

Veelike promjene

Ovaj put je stvarno prošlo jako puno od mog zadnjeg pisanja, previše. No tako je ispalo i nažalost  ne mogu vratiti vrijeme. Dakle zadnje sam stao kod proslave 5. Rođendana. Noa eto već neko vrijeme ima 5 godina, točnije već 8 mjeseci i još malo pa ćemo slaviti i 6. a to znači da su već lagano počele pripreme za malu školicu u koju kreće u 9. mjesecu. Nao se veseli školici, a naročito zato kaj mu fali društva. Mislim njemu uvijek fali društva jer kako raste sve su mu veći apetiti za igranjem. Nije da je to nešto novo ali stvarno koji put je i malo naporan i nemaš mira od njega. U konstantnom je pokretu i traženju „žrtava“ za igru pa tako obilazi baku i dedu, traži priliku da je kod ili sa svojim omiljenim bratićem Lukom, sa dečkima od Ivanine sestrične.... Uglavnom nije to ništa novo jer uvijek je bio tako aktivan no sada je i puno zahtjevniji u igri. No ako izuzmemo taj dio njegove napornosti, sa njim je ustvari vrlo zanimljivo provoditi vrijeme. Nivo njegovog znanja i komuniciranja je na zavidnoj razini i doživljavate ga kao puuuuno starijeg. Tome je vjerojatno kumovala njegova velika znatiželja. Tu činjenicu možemo vidjeti uspoređujući ga sa malim od Ivaninog bratića koji je 6 mjeseci mlađi od njega ali razlika između njih je ogromna. Trebate čuti Nou u komunikaciji. Riječi, izrazi koje koristi u komunikaciji su fascinantni. Najbolje od svega je to što sve što kaže ima svoje mjesto u razgovoru , ima svoje značenje i pravilno je upotrebljene. Fond riječi mu je fantastičan i često nas iznenađuje novim riječima i izrazima za koje se pitamo od kuda mu. Možda ovako sada zvučim malo pretenciozno jer naravno „ svaki gazda svoga konja hvali „ no stvarno da sjednete s njim i razgovarate napričali bi se s njim o svemu jer nema toga što nebi znao. I zbog toga koliko je god možda malo dosadan sa količinom pažnje koju traži da mu se posveti, toliko je s njim odlično komunicirati.

A što se tiče samog naslova ovog posta i veeelikih promjena, ona se desila eto prije 2 dana. Inače, Noa je užasno vezan uz nas što je nekako uvijek i normalno za djecu koja su doma i nisu išla u vrtić. Noa se nije odvajao od nas eto 1978 dana. Pod time mislim da nije proveo niti jednu noć odvojen od nas, pa čak i sa činjenicom da živimo skoro u istom prostoru sa dedom i bakom, spavačih soba udaljenih doslovno pet koraka. Mogao je već u 5 godina nebrojeno puta spavati kod bake s obzirom da je i tako u svojim ritualima svaku većer kod njih i prije spavanja gleda crtiće, ali ne. Svaki put kad mu je dosta kaže da ide doma spavati.

A promjena i to nagla koja nas je onako malo i šokirala desila se prije dva dana. Inače kako je počelo ljeto pričali smo s njim i predložili mu da ode u Karlovac kod mojih staraca i da se ljepo tako kupa u Korani i uživa na što je on pristao ali naravno i ako ćemo mi biti tamo. Mi smo mu rekli da mi nejdemo jer delamo i tu je prestala svaka mogućnost njegovog odlaska jer kao što rekoh to je za njega nemoguća misija. I onda u ponedjeljak nakon što sam se čuo sa starcima i ponovo mu rekli da ga baka i deda čekaju u Karlovcu, Noa je bio oduševljen i počeo istog trena pakirati stvari za odlazak. Naravno rekli smo mu da mi nejdemo no to nije bio nikakav problem. Mali šok i nevjerica zavladali su među nama. Mislili smo splasnut će euforija i već drugi dan taj plan pasti će u vodu. No njegovo veselje nije prestajalo i svako malo nas je pitao kad deda dolazi po njega i da se mora spremati. I mi smo ga lijepo spakirali i otpratili u Karlovac u srijedu, 27.7. Deda je došao po njega u 10 sati, popili smo kavu, ustvari pokušali smo popiti kavu jer Noa je bio na iglama kada će krenuti i u 10:30 su otišli.

Ivana i ja muk ..... Ono stvarno muk, tišina .... Dobro već smo se kod njega u 5 godina nagledali takvih rezova u određenim životnim situacijama ali ovo nismo očekivali ustvari možda i mi nismo bili nekako spremni. Mislim morate nas razumjeti i nama je ovo malo teško palo i lagao bi da nismo bili tužni. Ne skužiš to dok se stvarno ne desi, a s druge strane naš mali Noa je postao samostalan i koliko god možda mi govorimo kako se jednom djete mora, naravno da mora, osamostaliti  negdje u sebi smo egoistični i to ne želimo i želimo ih samo i zauvijek uz sebe. I tako je Noa zakoračio u svijet sam sa svojim znanjem i snalažljivošću. I koliko smo dobili ova dva dana informacija izgleda da se snašao i da se zna brinuti o sebi, naravno znajući da smo mi tu i uvijek u blizini ako nešto krene krivo. Bilo je malo prošlu noć suza ali baka ga utješila i zaspao je i spavao bez problema. A danas ćemo saznati kako je prošla ova noć. Uf.... eto i tako nakon 1978 dana otkako smo nerazdvojni naš Noa je dobio priliku da iskoristi sve ono što je do sada naučio, da iskoristi sve ono što ga mi pokušavamo naučiti 5 godina i nadamo se da će u tome uspjeti, da će biti dobar, pristojan i znati prvenstveno paziti na samoga sebe. 

dnevnikjednogtate @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, veljača 25, 2016
 

NOA SRETAN TI 5 ROĐENDAN !!!

 

Da, da danas naš mali ( veliki ) Noa slavi 5. Ročkas ! Halooooo 5. rođendan. Mislim pa kad je već prošlo 5 godina ? Vjerojatno, tek kad imaš tako djecu vidiš kako vrijeme leti.

A Noa se već od Nove godine priprema za rođendan. Svako malo je pitao kad će mu biti ročkas, morali smo mu na kalendaru obilježiti dan tako da smo mu onda uvijek pokazali kada mu je ročkas i koliko još ima do feštice. A danas će je biti. Noćas je konstatirao da je jako uzbuđen zbog rođendana i kad smo otišli nas dvojica spavati rekao je da se boji da možda čak neće moći niti zaspati zbog uzbuđenja, ali začorili smo odmah. Mama je ostala budna jer je morala napraviti tortu. Noa joj je umjesto laku noć zaželio sretno rađenje torte ! Mali foraš.

I eto kao i svake godine podsjetim se kako je bilo tog dana 25.2.2011 godine.u 14:10 sati. Iskreno, kad se prisjećam kao da je bilo jučer. No ove godine nije lijep i sunčan dan kao tada.

A kao što rekoh, danas bu malo slavlje. Skupit će nas se ponešto i proslaviti 5 rođendan našeg malog, sada velikog Noe. Kako je prošao ročkas znati ćemo točnije sutra. A sada još malo priprema .... 

 

dnevnikjednogtate @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, siječanj 14, 2016
 

Noa

112 centimetara i 18 kila. I još mjesec i 11 dana i 5 godina. Da, da,  proletilo je 5 godina, stvarno proletilo. Dakle, Noa je sad visok 112 centimetara i nekako je krenuo u visinu samo kaj mu kilaža nekako stoji na 18 kila ili nam ne radi vaga i tako već duuuugo, a može pojest čuda. Ustvari kak mu dođe. Ima dana da klopa, ono nemreš vjerovat gdje mu to sve stane, a onda napravi pauzu pa uspori. Ali kako god bilo, podsjeća me na mene dok sam bio mali. Isto sam puno jeo ali kilaža nikako da se skupi. Bio sam uvijek vitki. Tako i on. Već sam mu dal nadimak, Glista, s čime Noa baš i nije oduševljen ali baš ga volim tak zezat. I nije niti čudo kaj je na konstantno istoj kilaži jer nabrijan je i dalje sto na sat i nema kod njega mira dan danas. Jedino vrijeme kad se smiri je dok spava, ali treba i zaspati. Najdraži bratić Luka dobio u školi nadimak Sova pa ih sad u kompletu zezam da su Sova i Glista i tak mi je to nekak fora.

No šalu na stranu, Glista, odnosno Noa nastavlja nas iznenađivati. Kako je to kod njega i normalno od početka što sam već više puta istaknuo, eto sad nas je iznenadio iznenadnim porivom da piše i čita.

A još nedavno smo izmišljavali sve moguće načine da ga nekako potaknemo da proba napisati pismo Djedu Mrazu za Božić kaj da mu donese. Uspjeli smo ga u zadnji čas nagovoriti barem na to da napiše Dragi Djed Mraz i da se nakraju potpiše Noa, a ostalo smo mi dopisali, a eto pred neki dan Noa sjeo i počeo sam pisati. I normalno, kak kod njega nije baš sve normalno pisao on kao Ivani kao neku poruku i to ljepo sa desna na ljevo, onako zrcalno i uvjeren 100% da je tako u redu, pa smo onda to mama i ja poslije čitali ali preko ogledala da bi mogli skužiti kaj piše. A ja sam ga tako zamišljenog dok je pisao zatekao kad sam se vratio doma sa posla. Sjedio je za stolom, sam i pisao. Stvarno šokantan ali i predivan prizor. No drugi dan je sve malo sjelo na svoje mjesto pa nakon malo uvjeravanja shvatio i prihvatio da se ipak treba pisati s ljeva na desno. I tako dobio potrebu da napiše pismo Niki. To je inače, barem je tako nekako službeno, Lukina cura inače iz njegovog razreda. Zna Noa nju već neko vrijeme, jer je po ljeti dolazila kod Luke sa ostalom škvadrom, i bila je na Lukinom ročkasu .... i naravno Noa je uvijek bio tu negdje sa njima i igrao se tako da se onda i on zaljubio u to. I sada je to mali problem jer nemožemo utvrditi čija je to ustvari cura iako Noa tvrdi da je njegova. No kako god bilo, Noa joj je imao potrebu napisati jedno predivno pismo. Ivana mu je malo pomogla ali samo tako kaj mu je nacrtala srce koje je on onda bojicom ofarbao u crveno i to polako i detaljno da mu slučajno boja nebi prešla rub.

Uglavnom pismo izgleda nekako ovako, na gornjem rubu piše, Nika oženi se za mene ! Onda u sredini N+N i ono veliko srce, a na doljnjem rubu piše, Volim te ! i potpis Noa.

Stvarno preljepo. No sada je problem kako dostaviti to pisamce Niki ? Mi mu predlažemo da da Luki da ga odnese u školu, no Noa baš nije za tu kombinaciju jer sumnja da bi ga Luka putem mogao uništiti ili pak podvaliti kao svoje, tako da tu sad imamo mali problemčić kako će i da li će to pisamce uopće doći do Nike.

No vidjet ćemo kako će se razvijati situacija. Dakle da se vratim na njegovo iznenadno čitanje i pisanje. Osim što eto tako piskara pomalo, sad to poznavanje slova i brojki dobrano koristi i kad ode malo na kompjuter. Sada si fino sam upiše šifru za pristup, a onda si na google u tražilicu sam upiše kaj želi gledati na youtube-u. Zanimljivo.

Osim toga, frajer si sad sam nazove bratića kad se želi dogovoriti da dođe njemu gode ili da Luka dođe nama dole. Prije smo mu govorili broj po broj, a sada jedan dan veli on da mu nemoram govoriti i otipka cijeli broj sam i nazove ga. Uopće nemoram reći kakav lagani šokić sa,m doživio.

Uglavnom tak nas iznenadi svako malo s nekim sitnicama.

E da, zadnji put kad sam pisao spremali smo se na sanjkanje i bili smo. Noa, Luka i ja otišli se sanjkati i bila je ludnica. Sat vremena smo uživali na snjegu i šteta kaj mama nije mogla s nama, ali je radila. Drugi dan smo onda još radili snješka i htjeli smo napraviti jednog ogromnog ustvari ja sam radio snješka dok su se Noa, Luka i Ivana glupirali oko po dvorištu. I to smo bili vani navečer jer smo Ivana i ja radili ujutro, pa kad se Noa naspavao spremili se i otišli na uživanciju navečer od 19 pa sve do 22 sata. I onda je došla ta glupa kiša i jugo i otišlo sve kvragu. No barem smo malo uživali na snjegu par dana. A tko zna, zima bu još trajala, a možda i padne novi snjeg .....

 

dnevnikjednogtate @ 06:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 5, 2016
 

Došla nam je i 2016. godina

 

Da, već je 05.01. 2016. I tek sam sad uhvatio malo vremena za pisanje. Ovi dani od 23.12. kad sam počeo raditi do danas bili su onako full ubrzani. Noa se morao opet, odjednom priviknuti da provodi dane sa bakom i dedom. Nešto prije mi je i rekao kako mu fali to da ga deda i baka čuvaju kao što je to bilo dok sam bio na starom poslu i na terenu. I gle želja mu se odjednom ispunila i sada je opet pod njihovom kontrolom. Ivana i ja smo radili dana prije nove godine i kaj je najgore, radili smo obadvoje i na staru godinu do 17 sati. Ivana je došla doma nešto ranije od mene, a ja sam se vratio tek oko 18:30. I onda smo mogli polako započeti pripreme za doček. Baka i deda su nam napravili finu večericu zato kaj su osim toga slavili i 45 godina braka. I tako smo se skupili svi iz kuće na klopici i uz finu papicu, malo pića i pjesme dočekali Novu 2016. godinu. Prvo smo u ponoć otišli van pogledati vatromet u kojem je Noa uživao, a poslije i ponovo uz pjesmu feštali do nekih pola 3 kad smo otišli spavat.

Nažalost i ove godine ostali smo bez ljepote Božića i dočeka nove sa snijegom, ali zato nas je vrijeme počastilo odmah trećeg dana sa bijelim pahuljicama. Noa je bio presretan jer cijelo vrijeme priželjkuje snijeg da vani uživa u njemu. I eto mu ga na sada. U nedjelju smo Ivana i ja radilil popodne tako da nismo stigli ujutro na sanjkanje a bogme niti jučer. No danas, moj prvi slobodni dan, Noa i ja idemo na vožnju. Prvo ću odbaciti mamu na posao a onda nas dvojica nastupamo. Kako će proći uživancija na snijegu znati ću više nešto kasnije.....

dnevnikjednogtate @ 07:22 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 25, 2015

 

Sretan Božić

Sretan i blagoslovljen Božić. Ne sjećam se ovako turbulentnih dana prije Božića. Kao što sam prije napisao, u ponedjeljak sam prikupljao papire za prijavu na novi posao i u utorak sam ih odnjeo u firmu. I naravno, u srijedu sam počeo raditi a s obzirom na opis posla koji sam počeo raditi bio sam odmah gurnut u vatru, no super sam se snašao ali bilo je naporno s obzirom na skoro tomjesečni post od rada. U srijedu sam radio od 9 – 19 sati i doma sam došao oko pola 9. Strgan i umoran ko pas. Ivana je radila popodne i naravno produženo zbog ovih dana, do 22 sata tako da sam još nekako snašao snage podružiti se s Noom i poigrati s obzirom da se cijeli dan nismo vidjeli, a onda sam otišao po mamu. Kada smo se vratili imao sam još tek toliko snage da se spremim na spavanac jer sutradan sam već u 4 sata ujutro ponovo bio na nogama. Jučer sam znači radio od pola 6 ujutro i još uvijek vidno umoran i strgan od dana prije nekako uspio odraditi dan do 17 sati. E sada sam već bio stvarno iscrpljen i dovodio u dvojbu kako ću uopće uspijeti dočekati Božić. Po mene je došao deda tako da što prije dođem doma jer trebalo je još okitiit borić, koji ove godine nismo kupovali ( veeelika kriza ) već smo se odlučili okititi naš stari mali umjetni. Gladan, izmučen, s nevjerojatnim muskufiberom ali s dobrom voljom i veseljem doma sam dma sam došao oko 18 sati. Noa je taman spavao i nakon kaj sam se prvo najeo jer cijeli dan na poslu nisam stigao niti jesti, Ivana mi je rekla da odem malo odspavati što sam objeručke prihvatio. No prije svega dok sam klopao, izvjestila me da je Noa toliko uzbuđen cijeli dan zbog dolaska Deda Mraza da ga još nikad nije vidjela tako usplahirenog. Cijeli dan je na kompu pratio kretanje djeda mraza ( ona googlova aplikacija ) i iščekivao kada će proletjeti i sletjeti u Zagreb i podjeliti poklone.

Ja sam na kraju i otišao malo prileći i pokušao uhvatiti malo sna i koliko toliko povratiti snagu vjerujući da bi možda mogli poslije ponoći skoknuti do Zrinjevca na fešticu kao i prošle godine no na žalost nije tako ispalo. Kao prvo do 20:30 uopće nisam od umora i kaj me sve bolilo uopće zaspati, a i onda kad sam se digao nije bilo teoretske šanse da nekam idemo kak sam bio strgan. No to i nije bilo toliko važno, već smo prionuli, svi u kićenje našag borića. A Noa, Noa je fakat bio nabrijan. Ne sjećam se kad sam ga takvog vidio. Ali stvarno kao na nekom speedu. Cijelo vrijeme je skakutao uokolo, svakom malo pogledavao na kompjuter di se Deda Mraz nlazi trenutno, ustvari aplikacija je cijelo vrijeme bila na ekranu i pratili smo kretanje, onda je kitio veliki borić, a poslije odmah i svoj jedan mali borić. I to sa takvim žarom da nismo mogli vjerovati s obzirom da prošle godine nije želio staviti na bor niti jednu kuglicu iz samo njemu poznatih razloga. A koju je tek spiku imao dok je kitio boriće. Naprimjer nismo mu baš smjeli puno pomagati da mu nebi, kako je rekao, kvarili koncepciju kićenja ?! a onda kad je završio morali smo još dodavati neke detalje jer je rekao da nema dovoljno Božićnog ozračja. Mislim stvarno koja spika, ono. Ivana i ja smo umirali od smjeha i samo postrance pratili tu njegovu eksploziju oduševljenja i sreće. I naravno da je i nas time zarazio i ovo mi je bilo jedno od najljepših ukrašavanja bora ikada. I tako malo po malo dočekali smo i Božić i na žalost Deda Mraz nije tada još došao do Zagreba no nije bio problem. Noa je i tako objasnio Ivani da će pokloni biti ispod bora tek ujutro i kad se probudi odmah će otrčati u sobu pogledati da li mu je nekaj donesao od onoga što si je zaželio. Na kraju smo otišli svi spavati oko 00:30 i Noa je jedva nekako zaspao sav vidno uzbuđen ali i iscrpljen od silnog skakutanja po kući.

I evo ga, danas je Božić. Predivno Božićno jutro bez snjega, ali lijepo i hladno jutro. Ja sam se već probudio, to je navika, i nekako se uspijevam povlačiti po kući i možda mi je malčice bolje i uživam u okićenim borićima, okićenoj sobi i darovima ispod bora kaj ih je Deda Mraz ostavio. E da zaboravio sam da je Noa ostavio za Mraza kolačiće i šalicu mlijeka na stolu da se malo okrijepi od puta i vidim da fali dva tri komadića, a i mlijeko je popio. Noa će biti presretan. Da, da još zaboravih. Dok sam ja kak ti spavao Noa i Ivana su znači pratili kretanja Mraza i on je svako malo ostavljao neke poruke pa je jedna između ostalog bila i da su mu sobovi malo umorni od puta i da moli da im se ostavi koja mrkva vani da si malo pojedu i povrate snagu. Naravno čim je poruka stigla Ivana i Noa su metnuli mrkvu na terasu. No baš u tom trenutku je jedan od susjeda upriličio malo varomet i dok su oni istrčali van da ga vide na povratku u kuću mrkve više nije bilo. I eto prilike za Noine nove provale. Zaključio je da je Djeda Mraz namjerno organizirao vatromet kako bi dok oni gledaju vatromet, sobovi mogli pojesti mrkvu. Ma mislim kaj da kažem na to. Umirao sam od smjeha kad mi je Ivana pričala.

Eto to je to zbog čega su nam ovi dani prekrasni i zbog čega je Božić ono nešto najljepše. Zbog sreće, veselja i zaboravljanja na sve ono što nas muči, tišti .... Vraća nam vjeru u bolje sutra i daje snage da krenemo dalje jači i sretniji. Sretan Božić svima mojima i svima koje znam, želim im prvenstveno zdravlja jer kad je zdravlja biti će i svega ostalog.






dnevnikjednogtate @ 07:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 20, 2015

 

Još 5 dana do Božića

Opet mi se sljedeći dan pretvorio u 7 dana. Baš ne kužim kak vrijeme proleti ? No uglavnom pšenicu smo zasadili i već je lijepo uznapredovala. A danas palimo i četvrtu svijeću i odbrojavamo još 5 dana do Božića. A kako je krenulo u 10-om mjesecu, Božić sam trebao dočekati nezaposlen, ali u petak sam primio poziv i gle čuda ipak neću biti. Dobio sam posao i samo još sutra ludnica oko prikupljanja papira i u utorak najvjerojatnije počinjem raditi. Osim želja da Noa i Ivana budu zdravi nisam mogao zaželjeti ljepši poklon pod bor. Da, da, između svega ostalog što se izdogađalo i kako nam je teško bilo još mi 1.10. nije bio produžen ugovor. A i eto bliži se dan sjećanja na veliku tragediju, na badnjak 2013. Sjećanja na dvojicu poginulih prijatelja i najtužniji Božić u životu. Sjećanja još nisu nestala, još uvijek je kamen u grlu i uhvati me neka sjeta kako se približava badnjak. Ja sam završio svoje lječenje i sve je uglavnom završilo dobro i taman kad sam mislio da idem polako naprijed, bum, otkaz. No kaj je tu je, sad opet počinjem raditi i biti će sve dobro. Ali, idem s ljepšim temama dalje.

Noa. Da, Noa. E taj mali vragolan između ostalog u ovih 4 mjeseca od kada sam zadnji put napisao neko slovo u dnevnik, naučio je sva slova. Štampana naravno. I kaj je najbolje, čita. Čita svojevoljno, naravno kad mu se hoće, sve kaj mu dođe pod ruku. Osim što zna čitati slova pokazuje kadkad interes i da piše slova pa smo se tako dosjetili da bi bilo super da napiše pismo Djed Mrazu kaj si želi za Božić pod bor. Naravno da bi to bilo previše za njega pa smo mu predložili da on samo napiše početak, ..... dragi Djeda Mraz .... i da se na kraju potpiše, a ostalo ćemo mi napisati kaj nam bude diktirao. U načelu se Noa složio s tim ali nikako nije započeo pisanje pisma iako smo mu svako malo govorili da je pitanje da li će nekaj dobiti pod bor ako ne napiše pismo Djed Mrazu. No on je pokazivao neopisivu moć izbjegavanja i prolongiranja pisanja. Do eto, baš prošle nedjelje kad se baš odlučio da želi napisati pismo. I tako smo i to obavili i Noa se stvarno potrudio i pismo je ispalo super. Naravno, poslali smo ga direktno u kutiju sa uspomenama kao prvi pravi dokaz da je već sa 4 godine pisao slova.

Osim što je naučio sva slova, čita i koji put eto pokušava i koje napisati, Noa je odjednom pokazao interes i za crtanje. Crtkarao je on i prije ali u jednom trenutku je procrtao ono nevjerojatno. Kaj god mu je palo na pamet počeo je crtati i ide mu poprilično dobro. Zanimljivo je to kod njega i uvijek je bilo tako, očekuješ da bi u nekom trenutku razvoja mogao pokazati interes za nešto i od njega ništa. I onda odjednom kao grom iz vedra neba i kao da je sve skupljao u sebi i snimao, krene samo od sebe. Tako je bilo i sa slovima. Nikako nije htio niti pokušati naučiti ih, a pokazivao je interes i onda odjednom jedan dan zna sva slova. Mudrica naša mala.



dnevnikjednogtate @ 06:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 13, 2015

 

Brojimo dane do Božića, Sv. Lucija

Eto mene. Gdje sam bio, što sam radio ? To se i ja pitam. Očito sam imao onu neku krizu, umjetničku, i jednostavno proletjelo je 4 mjeseca. No svaka kriza prođe pa je tako vjerojatno prošla i ova i opet sam sjeo za komp i pišem dnevnik. Sad mi je žao kaj je nastala ovako velika rupa u dnevniku ali budem se malo prisjetil kaj se dešavalo kroz ova 4 mjeseca pa ću popuniti prazninu. No za početak krećem od današnjeg dana. Danas je Sv. Lucija i palimo treću svijeću na adventskom vjenčiću čekajući tako još 11 dana do Božića. Njen dan slavi se 13. prosinca. Običaj je da se prati i zapisuje vrijeme kroz 12 dana od Lucije do Božića. Pučka predaja kaže da će sljedeće godine biti u pojedinom mjesecu takvo vrijeme, kakvo je u odgovarajući dan od Lucije do Božića. Na njen dan također se sije pšenica, simbola života kod kršćana.

 Kod nas je već sve okićeno jer jednostavno obožavamo duh Božića i želimo što duže biti u tom duhu pa sam ove godine sve one sitne detalje već napravio i samo nam još fali borić na kraju.

Danas ćemo saditi pšenicu i Noa se već jučer prisjetio kako se to radi i nije zaboravio.

A kako je Noa ? Eeeee on je priča za sebe. On je, ali stvarno pravi mali dečko, visok 110,5 cm ( nedavno mjereno ) koji bi se bez problema prodao pod prvašića iako mu do škole treba još dobrih godinu i pol dana. No njegova razmišljanja, njegova komunikacija, izražavanje, igranje .... nikako ne odaje njegove stvarne godine. Mudrica mala. Ma ne pravi mali dečko nego mali čovjek ! Ali o njemu ću na sljedećim stranicama kada i opet malo sve zbrojim kaj se sve izdešavalo unazad 4 mjeseca. Zasad  ću tu stati pa opet sutra nastavljam .... 



dnevnikjednogtate @ 07:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 20, 2015

 

Gotova je uživancija

Mislim, uvijek te neki vrag mora zeznuti. Komp nam je podivljao na moru 4-i dan i jednostavno više nisam mogao niš napisati. Ustvari imali smo problema sa internetom, tako da se eto sad vraćam unazad i još jednom ću se prisjetiti ostalih 5 dana na Rabu.

Kako se nebi ponavljao ustanovit ću da smo svaki dan pokušali imati neki ritam. On je trebao biti, ujutro buđenje, pa poslije kavice na kupanjac, pa onda ručak između 14 i 15 sati, pa onda kak ti mali odmor i natrag na plažu do sitnih večernjih sati. Moram priznati da smo taj plan koliko toliko i uspjeli održavati sa malim odstupanjima.

 Uglavnom smještaj nam je bio super. Imali smo 3 minute do plaže koja je bila idealna za Nou. Vani sitni šljunčić a u vodi pjesak. Vani hladovina borova i kafić za popiti kavicu i naravno pojesti slatkač. Kupali smo se na toj našoj plažici ali imali smo i dva izleta na druge. Prvi je bio na žalost neuspješan jer smo fulali uvalu i to na Suhoj punti. Izbili smo na plažicu gdje je bilo kamenje i stijene tako da se nismo pravo niti okupali, a trebali smo otići samo dvije uvale dalje i plažica bi bila pješćana. No nismo se dali smesti pa smo se vratili nazad na našu a s obzirom da je sve tako blizu vratili smo se za 15 minuta. Drugi izletić napravili smo samo nas troje bez bake i dede i to na Rajsku plažu. Tog dana ujutro smo se kupali doma, a poslije popodnevnog odmora uputili smo se na Lopar i poznatu Rajsku plažu. I stvarno je raj i to za djecu. 1,5 km pješčana uvala. U vodi hodaš u nedogled a voda ne dolazi do pasa. E tu smo se onako nauživali sa Noom. Trčali po vodi, namakali se .... Plaža je stvarno predivna iako baš nema hlada no mi smo odabrali super popodne za odlazak zato kaj je bilo oblačno pa nismo imali problema. Nakon što smo se dobrano iznauživali, krenuli smo natrag u apartman ali smo i ogladnjeli pa smo skoknuli do pekare na neke sitnice za pojesti. A onda smo još skrenuli prema samom mjestu i u jednom parku sjeli i pojeli klopicu.

Natrag smo krenuli u sumrak i opet s obzirom da je sve tako blizu u apartman došli za 20 minuta lagane vožnje.

Naravno nismo dane provodili samo u kupanju i spavanju. Navečer smo odlazili na šetnjice. Prvi put smo krenuli šetnicom prema Rabu onako da vidimo dokle ćemo stići. I daleko smo odmakli pa skoro do samoga Raba no nakupljeni cjelodnevni umor od kupanja i sunca vratio nas je prema nazad, prema apartmanu. No ipak šetnjica je trajala dobrih 2,5 sata. Drugi put smo krenuli prema Barbatu i to dan nakon što smo nas troje već prošli taj put. Bila je subota i krenuli smo prema ribarskoj fešti koja se održavala na trgu u Barbatu, no nakon poprilične šetnje opet smo odustali nekih 2km od cilja zbog umora, a tu prvenstveno mislim Noinog umora. Jer das mo i došli do fešte pitanje je kako bi Noa to izdržao, a i trebalo se vratiti doma ! Na povratku kako nebi ispalo da smo ostali bez zabave stali smo na cugicu. Ivana koktelčić, ja pivicu, Noa cedevitu, a baka i deda nisu htjeli nikaj jer su pojeli sladoled. S obzirom da je Noa stvarno bio umoran i za čorkicu on i baka i deda otišli su u apartman, a ja i Ivana smo ostali još malo uživati na cugi.

Naravno, posjetili smo i Rab i to navečer. Ovaj put smo otišli autom kojim nam je trebalo punih 6 minuta. Rab je predivan i iako je bilo million ljudi lijepo smo napravili đir, pogledali neke jeftine jahtice parkirane u luci i odlučili da grad treba vidjeti po danu ! I tako je i bilo. Dan prije odlaska, na najtopliji dan od kad smo došli na Rab, od 10-12 Noa, Ivana i ja prošli smo Rab uzduž i popreko, popili kavicu na rivi i napravili nekoliko predivnih sličica za uspomenu. No nismo uspjeli vidjeti sve i tako smo odlučili u trenucima očaranosti Rabom i još neistraženim pješčanim plažicama da se slijedeće godine ponovo vraćamo nazad !!!

Da, bilo nam je predivno. Nadam se da je bilo i Noi za njegovo prvo pravo more. Nakupao se, nauživao sunca i sve u svemu bilo mu je lijepo i složio se s nama da dođemo nazad iduće godine.

13.8. ujutro, nakon popijene kavice krenuli smo doma. Tuga zbog odlaska al ii veselje kaj se ponovo vraćamo dogodine .... U Zagreb smo stigli oko 15 sati. Odmah smo se bacilli na preorganiziranje putnih torbi jer sutradan ujutro odmah smo krenuli prema Karlovcu. Kakvo bi to bilo ljeto bez Karlovca i kupanja u Korani !?

U Karlovac smo došli oko 12 sati i naravno odmah na kupanje do ručka u 15. Voda je bila predivna isto kao na moru. Točno toliko topla da ne razmišljaš kad ulaziš, a vani toplo. I Noa je i opet uživao i nije se dao van. Čak je ničim izazvan odjedanput pokazao volju da će naučiti plivati. I tako je cijelo vrijeme pokazivao kako on zna plivati ( naravno nije to bilo plivanje ali davalo je neke naznake ). Da se toliko trudio na moru vjerojatno bi stvarno proplivao. No tamo ga je vjerojatno malo smetala slana voda tako da je u Korani bio puno aktivniji. Nakon dobrog kupanjca krenuli smo na ručak a do doma vožnjica biciklića koji smo naravno ponjeli sa sobom jer ovdje mu je raj za vožnju. U subotu ujutro ponovo kupanjac, a popodne nažalost nismo imali sreće i počela je kiša tako da nismo mogli na kupanje ( šmrc, šmrc ). Ali smo zato otišli na večericu u novi local izgrađen na mjestu srušenog hotela iznad slapa koji je ponovo vratio čar tom mjestu. Noa je klopnuo čevape a Ivana i ja jednu pizzu. Klopa odlična ! Poslije smo još otišli napravit krug po centru grada s obzirom da je malo kiša prestala a onda na spavanje. Nedjelja je osvanula tak tak. Nije bilo za kupanje pa smo se odlučili otići na mali izlet u Ozalj sa dedom dok baka napravi ručak. Obišli smo predivni stari grad. Noa je bio oduševljen dvorcem a naročito kaj smo mogli zaviriti u svaki njegov kutak. Poslije smo skrenuli na kavicu pa na ručak, a onda poslije ručka put Zagreba. I tako je završila naša 12 dnevna totalna uživancija od Raba do Karlovca. Ivana je počela raditi a ja sam još ma bolovanju nakon operacije. No dolaze nam još i dani piva koji počinju sutra. Šteta što se vrijeme tako pokvarilo jer smo mislili napraviti još jedan dvodnevni posjet Karlovcu sa kupanjem, a ovako ćemo doći samo na Dane piva, možda na dva dana ?

 

 

dnevnikjednogtate @ 06:54 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 7, 2015

 

07.08.2015. treći dan mora

E da, evo mi smo stigli na more još prije dva dana. Mislio sam nekako svaki dan napisati koju riječ ali stalno smo u nekakvom pokretu i jednostavno prođe dan samo tako i ne stigoh ništa napisati.

Dakle  u srijedu ujutro negdje oko 9 sati krenuli smo put Raba. Malo ranije računajući na eventualnu gužvu na putu i čekanje na trajekt za Rab. No s obzirom da je bio neradni dan, gužve uopće nije bilo i tako smo ekspresno stigli do trajekta. Još smo s ii popili kavicu u Senju gdje je Noa prvi put nakon Posedarja ponovo vidio more.

Vidjelo se njegovo oduševljenje. Tu je već opet pitao kad dolazimo do trajekta da jedva čeka da se vozi na njemu. I tako nakon popijene kavice na terasi uz more krenuli smo do Stinice, da se ukrcamo na trajekt za Rab. Kad smo došli tamo ponovno oduševljenje Noe kad je ugledao trajekt. Čekali smo na ukrcaj točno 10 minuta jer gužve uopće nije bilo. A onda smo krenuli. Noa uživa ali i mi ostali jer smo konačno došli !

Tih desetak minuta vožnje Noa je imao popriličan broj pitanja jer naravno treba sve saznati. Putovanje trajektom je brzo prošlo i već oko 11:30 došli smo u apartman. Kad smo se smjestiliodlučili smo da ćemo prvo ručati i malo se odmoriti od puta i kasnog spavanja noć prije i ranog dizanja ujutro. I tako je i bilo. A kad smo se probudili oko 18 sati, spremili smo se i u obilazak plaže da vidimo di smo uopće. 3-5 minuta do plaže od apartmana. Superiška ! Dan je bio predivan i kupanjac od 18:30 do 20:30 bio je prava uživancija. Naravno nemoram niti posebno napominjati da Noa nije cijelo vrijeme izlazio iz vode. A bili su tu i njegovi novi prijatelji, tri dečkića od gazdi apartmana. Odmah se skompao s njima i sada kad se kupaju ne razdvajaju se jedni od drugih. Dragon am je zbog toga jer ima društvance, jedino kaj sada dok smo u vodi moramo paziti na njih 4-ero.

Jučer smo dan započeli malo ranije ujutro pa smo tako na kupanju bili već oko 9:30. Na kupanju smo bili do 13:30 kad smo se povukli u apartman jer je bilo nesnosno vruće. Nemoram posebno naglašavati da Noa za cijelo to vrijeme nije izlazio iz vode, doslovno, tako das mo ga morali takoreći na silu izvući van. Dakle povukli smo se u apartman oko 13:30 pa smo odmah i ručali te se malo odmorili, računajući da ponovo skoknemo na plažu kao i u srijedu oko 18 sati. No plan nam se malo izjalovio jer smo očito bili jako umorni od jutarnjeg kupanja te smo malo prekrdašili ss odmorom do 19 sati. Onda nam je bilo malo kasno da se spremamo na plažicu pa smo odlučili da idemo u šetnju nakon što popijemo kavicu i nakon što se Noa mali poigra sa dečkima i ostalom škvadricom oko kuće. Tako je i bilo pa smo tek oko 21 sat krenuli šetnicom put Raba. Napravili smo jedan lijepi đir i vratili se natrag oko 23:30. Vrlo brzo svi smo već spavali.

Eto tako su nam prošla dva dana, a ja sam već sada na nogama, hvatam jutarnju svježinu, i čekam ostatak ekipe da se probudi pa u nove pobjede ....

 

dnevnikjednogtate @ 06:21 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 2, 2015

 

Još tri dana do mora

Eto  nas i u 8. Mjesecu. Joooooj jedva čekam ! Još tri dana do pokreta na more. Zadnjih desetak dana smo se malo nasmrzavali i nagledali kako kiša natapa jadnu isušenu zemljicu izmučenu onim vručinama. Dobro uspjeli smo mi još prošlu srijedu na kraju ovih vručina skoknuti ponovo na kupanac do Topuskog. Išli smo nas troje i njegovi omiljeni bratići, Toni i Luka. Dan je bio paklen ali iskupali smo se zato još i više jer izlaska iz vode takoreći nije niti bilo. Poslijepodne je nekako krenulo sa oblacima i grmljavinom ali nismo se previše uzbuđivali. Dapače baš smo onda uživali jer su se mnogi odmah pokupili doma pa je na bazenima postal komotno. Kaj je najbolje kiša uopće na kraju nije niti pala. Okrenula je prema Zagrebu gdje je saznali smo poslije padala i bilo je nevrijeme i početak ovog zahlađenja i malog razdoblja ružnog vremena. Noa je ovaj put stvarno uživao na bazenu. Našao s ii neko društvance i doslovce nije izlazio iz vode ono 3 sata. Imao se i volje i snage. Doma smo došli tek oko 20:30 i mislili smo da će već u autu zaspati kao top od umora, no on je još izdržao budan sve do 12 sati navečer, ali onda je zaspao u sekundi. Uglavnom proveli smo predivan dan na kupanju, ali na žalost ostali smo i bez našeg papagaja Srećka. Da, da tako se jednostavno desilo. Ostao je vani na terasi i kada je došlo ovo nevrijeme nisu doma stigli na vrijeme reagirati jer ih je iznenadilo i vjetar je srušio krletku a naš Srećko je tako pobjegao. Tuga za našeg Srećka kojeg imamo od dana kad smo saznali da je Ivana trudna. Ali kaj se može, sudbina je valjda tako htjela .... Sada brigu vodimo o našim mačkicama koje koliko sam video uopće nisam spominjao već mjesec i pol. Da, da mačkice su narasle i sada su već pravi mali vragolani. Noa ih nateže i igra se s njima. Sve u svemu je relativno dobar prema njima, ali pod našim budnim okom jer koji put se malo zaigra previše i zaboravi das u one još male. Ali ne može si pomoći jer su preslatke !!!!

I tako kao što sam već spomenuo na početku, još samo tri dana do mora. Najviše smo zadnjih dana pratili razvoj vremena za dane kad ćemo biti na moru i izgleda, nadam se, da ćemo imati sreće sa vremenom. I to je dobar početak jer ćemo se nauživati sunca i mora a drago mi je za prvi put na moru s Noom. Sada još teku pripreme za odlazak i dooobro planiranje kaj ponjeti jer ipak nas ide 5-ero i treba sve važno ponjeti a mjesta je .....

dnevnikjednogtate @ 06:26 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, srpanj 21, 2015

 

Dva ročkasa u dva dana

Toliko je vruće da mi se čak i ujutro neda ništa pisati, a preko dana da i ne govorim. Noa relativno dobro podnosi ove nesnosne vrućine. Nekako mi se čini da je malo više zvrkast ali s obzirom da je on uvijek takav to i nije neka promjena, jedino kaj je sad 150 na sat. I dok tako provodimo dane uglavnom izbjegavajući izlaske iz kuće sve do večernjih sati, čekamo taj 5.8. da odemo na more, konačno. A prije tri dana smo proslavili mamin rođendan. I Noa je bio više uzbuđen zbog feštice nego sama slavljenica. Skupilo se malo društvance i uz poprilične količine hladne cuge družili smo se, neki kraće a neki duže, do nekih 1 sat iza ponoći.

Odmah drugi dan ponovno smo slavili ročkas, ovaj put najdražeg mu bratića Luke. Scenarij sličan kao i dan prije samo kaj smo se malo ranije razišli.

Jučer smo Noi postavili poligon sa preprekama u dvorištu da malo testiramo njegove vozačke sposobnosti na bicikliću. I stvarno nas je ugodno iznenadio iako smo već duže vrijeme svjesni njegove umješne vožnje. To ga je poprilično oduševilo.

Niš, sada idem polako sve četri u zrak, jer ipak se još uvijek oporavljam od operacije, i ne se previše umarati jer izgleda da je pred nama još jedan vruuući dan.

dnevnikjednogtate @ 07:08 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, srpanj 16, 2015

 

Prvi put u kinu

Da, da došao je i taj dan prvog odlaska u kino. Jučer smo gledali Malce i Cinestaru u Avenu Mall-u.

Već se neko vrijeme razmišljamo i pripremamo za odlazak ali smo bili u nedoumici da li je Noa za to, s obzirom da doma nikako ne može pogledati crtić u komadu, do kraja, pri tome mislim na ove dugometražne crtiće. No nakon priče s njim i njegovog uvjeravanja da će pogledati crtić cijeli bez problema, rekli smo ma kaj sad, idemo i bok.

I tako smo bili prvi put u kinu, a Noa je uz kokice i colu odgledao crtić bez problema. Dapače, kad je bio gotov samo je pitao kaj je to to ? Kaj je gotov crtić ?

A bio je prije odlaska uzbuđen i to vidno uzbuđen i nije mogao dočekati da konačno krenemo. A ko za vraga zaspali smo skoro. A samo smo rezervirali karte i morali smo ih podići pola sata prije i tako smo bili u utrci s vremenom no takoreći u zadnjoj minuti smo stigli kupiti karte.

Poslije filma smo se otišli počastiti kolačima i slatkačom kod Vinceka tako da zaokružimo cijeli događaj prvog odlaska u kino.

dnevnikjednogtate @ 06:04 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 10, 2015

 

10. 07. 2015.

Eto prošlo je još nekih 20-ak dana od zadnjeg lista dnevnika, ali jednostavno nisam baš bio u mogućnosti pisati jer sam konačno bio na operaciji 30.06. i izvadio pločice iz ruke. I da sada sam opet na bolovanju i provodim cijele dane doma sa Noom.

No prije negoli sam se uputio put bolnice u ponedjeljak 29.06. u subotu smo još iskoristili zadnje dane Ivaninog godišnjeg i zapalili u Tehnički muzej. Ostali smo dužni Noi posjet kabinetu Nikole Tesle i planetariju. Naravno, da ekipa bude kompletne išao je s nama i najdraži mu bratić, Luka. Uglavnom odlično smo se zabavili u tehničkom, no nakon izlaska nekako smo odlučili da bi mogli skoknuti i do Botaničkog vrta. Kako smo bili bez auta jer su baka i deda još uvijek bili u Lici, cijeli put smo prevaljivali tramvajem i pješke. Nakon jedne šetnjice kroz botanički poklopali smo slatkač i još nam nije bilo dosta španciranja pa smo produžili pješke do Zrinjevca  i tamo se zadržali neko vrijeme. Noa je uživao a onda je ipak nekako došlo vrijeme da odemo lagano prema doma. No s obzirom da smo i ogladnili,  stanica prije doma je bila ručak. Skoknuli smo na čevape. I tek onda smo bili spremni konačno doći kući. A tada je već bilo 17 sati i kad smo se vratili doma su nas već čekali baka i deda koji su se u međuvremenu vratili. No Noa se još nije dao i tek nakon druženja s njima zalego je tek oko 21 sat, a kako i nebi s obzirom kaj smo sve prošli.

I tako sam ja onda otišao u bolnicu u ponedjeljak, a Ivana je počela raditi. A u srijedu sam već bio doma.

U međuvremenu smo si nakon duuuuge potrage uspjeli pronaći di ćemo ići na more. Ove godine, po prvi put od kada je Ivana ostala trudna, idemo na Rab. S nama će najvjerojatnije i baka i deda, onako dobro svima, da podjelimo troškove i da ima tko pričuvati malo Nou dok se mama i ja malo opustimo, koliko je to uopće moguće dok si uz Nou.

I sada kada smo uspjeli preživjeti zadnja 3 dana paklene vrućine, temperature se malo smirila pa će biti ugodnije dana provoditi vani što Noa obožava. Taman sam mu podigao šator na travici i sve smo lijepo napravili a onda su nagovijestili uragansko nevrijeme u Zagrebu i morao sam prionuti demontaži šatora. No sada će vrijeme biti ok tako da vjerojatno šator ponovo ide van, a to znači da će Noa moći ponovo kampirati.

dnevnikjednogtate @ 05:54 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 22, 2015

 

Otvorena sezona kupanja

 

Jučer smo zvanično otvorili sezonu kupanja, ako ne računamo tvoje kupanje u lavoru ( doslovno ) prošli tjedan. Dakle jučer smo se nas troje i najdraži mu bratić Luka uputili na kupanjac u toplice u Topusko. Dan predivan, raspoloženje perfektno ! Tvoje je već par dana prije bilo odlično jer nisi mogao dočekati subotu i konačni odlazak na kupanje. Uglavnom “sletili” smo u toplice negdje oko podneva. Tako je to kad se mi ko puževi spremamo negdje. I odmah smo se bacilli na uživanje kupanja sa tu i tamo kratkim odmorima samo da nešto poklopamo i da obnovimo malo kreme za sunčanje na našim bijelim kožicama. A ti si bio pun energije i izlazak iz vode začio je još brži povratak nazad. Malo si nas iznenadio odlukom da se nećeš spuštati na toboganu. Prošle godine si bez problema i straha zajedno sa mamom krotio tobogane u Topuskom i Jezerčici ali ovaj put ništa. I to je samo dokaz koliko mala djeca ustvari ne osjećaju i doživljavaju strah, no čim se nešto prelomi u njima i počnu valjda razmišljati priča postaje sasvim drukčija. Tako je bilo i jučer bez obzira na naše pokušaje nagovaranja.

Čak smo nas dvojica dan prije u parkiću vježbali na toboganu spuštanje sa začepljenim nosićem, no čak niti to nije pomoglo iako sam se nadao da su to bile pripreme za toplice. Bilo kako bilo, nismo te, naravno, forsirali i odluka je bila na tebi, a odlučio si da ništa od spuštanja na toboganu iako s obzirom koliko bedastoča radiš po doma koje su koji put kudikamo nerezonske i nepromišljene, mislio sam da ćeš uživati spuštajući se toboganom.

Vrijeme je jaaaako brzo prošlo i vrlo brzo je došlo 19:30 kada smo onako lijepo umorni i iskupani krenuli doma. Došli smo nazad oko 21 sat. Naravno, bez obzira kaj nisi spavao popodne i očekivali smo da ćeš odmah zaspati ( ne računajući kaj si odvalio spavanac u autu ) ti si morao proći svoj svakodnevni ritual gledanja crtića kod bake u krevetu tako da ste ti i mama zaspali tek oko 23 sata. I tako je prošao prvi zvanični dan otvaranja sezone kupanja u kojoj ćemo tražiti i iskoristiti svaki trenutak da šmugnemo na kupanje u toplice, Karlovac ali i na more ( obavezno ).

Toliko o jučerašnjem danu, a sada se moram osvrnuti na proteklih mjesec, halo !!!!! mjesec dana koji su neznam gdje proletjeli.

 

Dakle kao prvo i možda najvažnije, nismo te upisivali u vrtić ! Nakon konzultacija sa bakom i dedom odluka je pala da niti ove godine nećeš ići u vrtić. Baka i deda su odlučili da mogu podnjeti još jednu godinu tvojeg 24-satnog stalnog traženja pozornosti. Naravno da te je to posebno razveselilo jer ćeš nas i dalje zabavljati cijelo vrijeme dok ćeš biti budan, jer jedino tada se možemo malo odmoriti i uhvatiti zraka od tvoje zaigranosti.

A 10.5. smo bili na jednom lijepom izletu u Gornjoj Stubici, kod prijatelja sa posla ali i tvojeg prijatelja. Bio je aero miting u čast Rudolfa Perešina pa je kao i svake godine upriličena i zabava sa preletima aviona, helikoptera .... S obzirom da je prijatelj tamo doma dočekao nas je kao domaćin zajedno sa svojom djevojkom. Prošli smo Gornju Stubicu uzduž i poprijeko od 11 sati ujutro. Bilo nam je preljepo a doma smo došli tek oko 21 sat.

 

30.5. smo mama i ja proslavili 6. godišnjicu braka.

To je ovako ukratko jer s obzirom da sam ovu stranicu dnevnika započeo s pisanjem 7.6. a danas je 22. 6. pitanje je kada bi je uopće uspio završiti.

 

Dakle radim mali rez i nastavljam sa današnjim danom.

Sada sam doma. Od 1.6. sam na ponovo na terenu u Varaždinu i okolici tako da sam opet preko tjedna izbivao od kuće i dolazio doma u petak. No s obzirom kako ovaj mjesec ima toliko praznika, na terenu sam bio poprilično malo a eto i sada sam doma i spojili smo cijeli ovaj tjedan. A s obzirom da se 29. moram javiti u bolnicu i 30. vadim pločice iz ruke, od petka je počelo moje poduže izbivanje sa posla. I Ivana je ovaj tjedan na starom godišnjem, tako da ćemo sada svi zajedno uživati doma. Nismo sigurni kaj ćemo točno raditi jer trebamo isplanirati aktivnosti zato kaj deda i baka odlaze u Liku i ostajemo bez auta tako da nismo baš mobilni. Nekaj ćemo već smisliti !

Inače u intenzivnoj smo potrazi za smještajem na moru, no kako je skoro pa sve već rezervirano, bare mono što se nama sviđa, imamo velikih problema ali uvjeren sam da ćemo nekaj pronaći i za nas. Barem 7 dana na moru, i malo u Karlovcu kod bake i dede i biti će dovoljno.

 

I da ne zaboravim. Ona tvoja mačkica, Buko ( a ženka je ) bila je trudna, a eto prije 6 dana postal je mama troje predivnih mačića. Noa je oduševljen i nevjerojatno discipliniran s obzirom das u se smjestili u kutiju koja je njegova kuhinja koju smo mu napravili da se s njom igra.

dnevnikjednogtate @ 06:39 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 3, 2015

 

Zakoračili smo u 5. mjesec

Eto, proletilo vrijeme i zakoračili smo i u 5. mjesec.

Sada sam na novom terenu i više ne izbivam tjedan dana iz kuće. Svaki dan sam doma i vidim da si vidno sretniji zbog toga. I falilo mi je to jer dok sam bio okolo šlušao sam samo priče o tvojim biserima. Radit ću još samo peti mjesec a onda se spremam na operaciju. Idem konačno vaditi pločice iz ruke tako da će mi šesti mjesec uglavnom proći u bolovanju. A već polako treba kombinirati i planirati odlazak na godišnji. Ove godine obavezno idemo na more jer eto igrom slučaja i događaja ispalo je tako da u tvoje četri godine nismo bili uopće na moru, onako barem deset dana u komadu. Zbog toga smo mama i ja odlučili da ove godine idemo i nadam se da će tako i biti.

dnevnikjednogtate @ 06:49 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 18, 2015

 

Inspiracija

Eto nekako sam baš danas odlučio, ne znam zašto i kako, da počnem pisati dnevnik direktno se obračajući Noi. Valjda me zanima kako bi taj model pisanja izgledao. I, iako sam želio započeti ovaj tekst konstatacijom da malo gubim inspiraciju za pisanjem dnevnika iako se u tvojem malom životu toliko toga dešava iz dana u dan i toliko napreduješ i iznenađuješ nas, ipak sam izgleda našao inspiraciju jer upravo sam odlučio da ti se ovako od danas obraćam. Znam da ti danas pročitam ovaj tekst prvo tvoje pitanje bilo bi a kaj je to inspiracija ? Pitao bi to jer stalno propitkuješ za sve kaj što znači i zakaj se to tako kaže. No s obzirom da ćeš, barem se nadam imati volje i živaca jednom čitati ovaj dnevnik, preskočit ću objašnjavanje pojma inspiracije vjerujući da ćeš to tada kad ćeš čitati znati o čemu se radi.

No da previše ne dužim sa tom inspiracijom, moram konstatirati da mi je nevjerojatno brzo preletio ovaj godišnji. Iako sam to već bezbroj puta napomenuo kako vrijeme brzo leti i dalje ostajem na toj konstataciji.

A kaj se tiče tvojeg napretka i uveseljavanja nas roditelja, ali i razljutnjivanja s obzirom da imam malu blokadu pisanja, o tome ću ti pisati sljedeći put kad malo polovim sve i prisjetim se situacija.

dnevnikjednogtate @ 06:28 |Komentiraj | Komentari: 0
sat
vrijeme u zagrebu
koliko nas je baš sada ovdje ?
Brojač posjeta
198968
više o ....
oglasi / i vaš oglas može biti ovdje
Index.hr
Nema zapisa.